1. |
Predstavljam vam...
01:01
|
|||
Izravno iz cirkuskog svijeta
predstavljam čovjeka iz pustinje
ne pustinjskog čovjeka
kojeg je na ovaj svijet do donijela Rijeka
oca Nebo nikad nije upoznao
premda ga je godinama gledao
čovjek ponosnog pogleda odbačenog psa lutalice
poput pčele marljivice žurno obavlja
katkad zaboravlja da u tuđoj kući nema meda
pa usred leta zaluta
skrene sa puta.
Čovjeka od sebične ljubavi koju uvijek daje svima
čak i previše
za njega nema riječi neću, ne mogu i nema više.
On je indiferentan prema subjektu materijalnom
u priloženom nenormalnog svijeta.
I baš je šteta ako ste tek sad došli
jer slušajte, slušajte
predstavljam vam čovjekaaaa...
|
||||
2. |
Čovjeka, samo to!
03:41
|
|||
Da si me barem upoznala živog, dušo
to bi bilo sjajno
a prgavi starac koji maše štapom svijetu
vjeruj mi , osjeća se dobro.
Popij nešto za smirenje
ja sam predugo bilo problem
a sad sam riješenje,
sad sam riješenje.
Crnih očiju ko crna jama
obraza sjajnih
viječito osmijeh
i ogromne ruke
ruke koje grle sve....
MAČ NA MAČ
PERO NA PERO
BOL NA BOL
STAVLJAM SRCE NA STOL
Na početku gutam mač užaren
ko voda na struni ugrožen, bljak...
Publika šalje ovacije hladnog pljeska
vole nas ovakve, usta prepuna pijeska.
Dobra večer moje mane i spodobo!
Vikao sam ponosno;
čuj mene vikao, pjevao!
Tiho, mutno i najtiše.
Sve sam im rekao (neka si!).
Jel tako i kući u cirkusu šutite
bog zna šta vi mutite...
MAČ NA MAČ
PERO NA PERO
BOL NA BOL
I STAVLJAM SRCE NA STOL
...opasna neka...
E ovo sam se jutro probudio ozbiljan,
opasan, proziran...
Neobične pjesme običnog psa,
da li sam ne, da li sam da (reci)
da li volim ljeto, da li volim zimu (koga voliš)
da li sam bio tad i tad I tad (kad)
rečem im blizu...
Apsolutno ne volim...
Moram uzet pušku i stavit je na čelo i vikati
sad ću, sad ću
ali opaliti nikad čisto jer ono... (jer si e...)
MAČ NA MAČ
PERO NA PERO
BOL NA BOL
I STAVLJAM SRCE NA STOL
|
||||
3. |
Povijest jezika
03:52
|
|||
Spooky sranja i beznačajna zvanja
velike lomače za tebe junače
krvava šaka I hrpa junaka
hrapave ruke i obiteljske muke
treseš se sam
bolestan
možeš umrijeti poraženo sretan.
Na tvoje ruke donosim tijelo
pred očima tvojim gledam posljednje svijetlo
sućut moju I riječi ne dam
govoriti ne mogu
jer jezika nemam...
Jezika nemam!
Spooky zvana I beznačajna sranja
tvoje lomače junače
šaka junaka, krvava hrpa
hrapave muke i diječije ruke
bolestan sam
jezika nemam
jer jezika nemam...
|
||||
4. |
Ne smij se
03:59
|
|||
Umoran sam brate
treba mi sna
svaki dan traje cijelu vječnost
kralj sam vrhunskog dna.
Ispod crnog oka
brdo nesanice
sanjaš čudne snove
vidiš da nema me.
Samom sebi dosadan
pričam sve iznova
čujem svaku šestu riječ
glas mi kaže da nisam normalan.
NE SMIJ SE, JER TAKO JE.
Kako god zamišljali, priča uvijek ima kraj
gdje god odeš zamišljaš osmijeh i sjaj
ali nema ga.
Katkad maštu nije pametno svima poklanjati.
Jer tako je...
NE SMIJ SE, JER TAKO JE.
|
||||
5. |
Spavam
03:53
|
|||
U glavi osumnjičenoga
zatvoren je prozor
na roletama piše:
Tko je?
Tipka leži nepomično
na podu od betona
na kojem piše:
Ja sam!
AKO VIDIŠ DA SE UTAPAM,
NE DOZVOLI DA SE UTOPIM SAM.
Klavir u prostoriji
ne postoji iako
to nije važno
važna je glazba
a glazba se čuje.
Na izlasku
vrata prolazno stara
škripe na dodir mek
i na njima je natpis:
Spavam!
AKO VIDIŠ DA SE UTAPAM,
NE DOZVOLI DA SE UTOPIM SAM.
|
||||
6. |
Teške riječi
03:46
|
|||
Gasiš svijetlo, pališ mrak
miris svađe i gusti zrak
ustajem polako i glumim metu
dišeš glasno dok pušiš cigaretu.
Nema tona ni za nahraniti uho!
Odjednom čujem: kukavice, muho,
pijavice i strvinaru grozni!
Izgovaram: Bože pomozi.
Tišina uzima glavnu ulogu,
pomišljam: Hvala bogu.
A sad ajde: bonton, pamet, riječ,
mozak, razmišljaj, budi veći, učini nešto...
Sa riječima stvarno ne baratam vješto!
Ovo je teško...
Uglavnom, trebam te!
Jebote šta si joj to rekao?
Šta?
Ma ništa!
- Izgovaram ja.
TEŠKE RIJEČI SU PALE
RIJEČI OD BUDALE!
I kazaljke su stale
velike i male
ona gleda me tupo i čvrsto cigaretu drži
misliš da sam joj ikad bio mrži!?
TEŠKE RIJEČI SU PALE
RIJEČI OD BUDALE!
|
||||
7. |
Pokaži
02:39
|
|||
Pokaži mi da nisam sam
da uvijek mogu izaći van
gdje ne postoji strah
tu smo kad smijeh oduzima dah
POKAŽI PUT IDEM I JA
NIJE BITNO GDJE, SAMO DA NISAM SAM.
Pokaži mu slobodu na dlanu
hladne vode na toplu ranu
i zar ona zna sve
od početka do kraja u meni je.
POKAŽI PUT IDEM I JA
NIJE BITNO GDJE, SAMO DA NISAM SAM.
Pokaži nam lukavu cestu
gdje ljudi ne stoje na mjestu
sve ide u dva smjera
gdje nas vjetar od sebe tjera.
POKAŽI PUT IDEM I JA
NIJE BITNO GDJE, SAMO DA NISAM SAM.
Gdje planina vodi do neba
poviše oblaka sreća vreba
Budale sreća prati
kad kreneš tu svrati
ponesi šaku smijeha i kap radosti
skupljamo sve te gadosti.
POKAŽI PUT IDEM I JA
NIJE BITNO GDJE, SAMO DA NISAM SAM.
|
||||
8. |
Molitva
03:45
|
|||
Dragi bože ja znam
kud god da krenem
idem sam.
I kad krenem
ja ću znat
gdje se skriva
moj dar.
Na tom putu
prati me
jer tu cestu
ne poznajem.
Dragi Bože
sad znam
što je hrabrost
a šta glad.
I kad prođe
ovaj san
molim te da
zaspem sam.
SAMO SPAVAJ
SPAVAJ SAM
JER SUTRA
JE NOVI DAN!
|
Streaming and Download help
If you like PBO, you may also like:
Bandcamp Daily your guide to the world of Bandcamp